
Veliki srpski pisac i nobelovac Ivo Andrić, član Srpske akademije nauka i umetnosti, tvorac velikih romana „Na Drini ćuprija“, „Travnički hronika“, „Prokleta avlija“… preminuo je na današnji dan 1975. godine.

Andrić spada u književne klasike 20. vijeka, kao izuzetan stilista i hroničar sudbina ljudi na ovim prostorima.
Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gdje je doktorirao istoriju 1924. delom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine“.
U Prvom svetskom ratu hapšen je i interniran, između dva svetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu, a posle Drugog svetskog rata živeo je u Beogradu.
U mladosti je pisao pesme /“Eks ponto“, „Nemiri“, „Lirika“/. Bio je pripovedač snažne imaginacije i izuzetan poznavalac istorije BiH.
Odlikovala ga je vanredna čistota jezika i brušeni stil, prefinjena psihološka analiza, duboko poniranje u suštinske probleme egzistencije i umieće da sugestivnom magijom reči dočara ljudsku i društvenu panoramu minulih vekova.
Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, bogatstvo mašte i osećanja sveta, podigao je monumentalnu književnu građevinu, posebno romanima „Na Drini ćuprija“, „Travnička hronika“, „Gospođica“, „Prokleta avlija“, „Omer-paša Latas“ /nedovršen/.
Ostala dela njegova dela su zbirke pripovedaka „Nemirna godina“, „Žeđ“, „Jelena, žena koje nema“, „Znakovi“, „Deca“, „Kuća na osami“, putopisi i skice „Staze, lica, predeli“, meditativna proza „Znakovi pored puta“, „Eseji, kritike, članci 1 i 2“, „Sveske“.
IZVOR:RTRS
Be the first to comment