
Rešenje pitanja Kosova mora proizaći iz pregovora između strana u konfliktu, i one moraju odobriti to rešenje

Kraljevina Maroko i Republika Srbija decenijama neguju odlične diplomatske odnose i izvanrednu saradnju na međunarodnoj sceni. Povodom proslave 21. godine od ustoličenja NJ. v. kralja Muhameda VI, koju Maroko obeležava 30. jula, ambasador Mohamed Amin Belhadž dao je za „Politiku” ekskluzivni intervju.
Maroko proslavlja 21. godišnjicu ustoličenja NJ. v. kralja Muhameda VI. Kakve su odlike društveno-ekonomske zbilje Maroka danas?
Ove godine proslavljamo 21. godišnjicu ustoličenja Njegovog veličanstva kralja Muhameda VI u veoma teškom kontekstu, koji je obeležen širenjem virusa korona.
Dan prestola ima snažno simbolično značenje za celu marokansku naciju. Oslikava obnovu saveza između prestola i naroda, privrženost marokanskog naroda postojanosti nacije, i jedinstveno mesto koje monarhija zauzima u kolektivnom sećanju i u srcima Marokanaca.
Želeo bih da podsetim na to da je od stupanja Njegovog veličanstva na presto, 30. jula 1999, Maroko sproveo brojne ekonomske i socijalne projekte, i angažovao se u sveobuhvatnom procesu dubokih reformi u svim sferama, kroz inkluzivan i participativan pristup. Ovaj proces omogućio je Maroku da prođe kroz velike promene i doveo je do značajnih postignuća.
Osim toga, Kraljevina Maroko, koja je stub regionalne stabilnosti i pouzdan i odgovoran partner, povećala je ulaganje u svoje luke, transport i industrijsku infrastrukturu da bi se postavila kao čvorište i kapija do Afrike i stranih ulaganja, održavajući svoj poslovni primat u Severnoj Africi.
Kraljevina Maroko i Republika Srbija u 2020. godini obeležavaju 63 godine od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Rabata i Beograda. Koja bi bila ključna dosadašnja dostignuća diplomatskih odnosa dve zemlje, kakve su dalje perspektive?
Naši odnosi su odlični i zasnovani su na iskrenom prijateljstvu i uzajamnom poštovanju. Obeleženi su saglasnim nazorima o pitanjima od zajedničkog interesa. Posvećeni smo nastavku naše izvanredne zajedničke saradnje s međunarodnim organizacijama, za uzajamnu podršku i odbranu našeg nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Tokom 2019–2020. ovi odnosi su dostigli odličan dinamičan nivo saradnje na različitim poljima, što je potkrepljeno nastavkom političkog dijaloga, i primenom sporazuma dogovorenih tokom poslednje Zajedničke ekonomske komisije, održane u Rabatu u martu 2019. godine. Sve to utrlo je put ka ostvarivanju našeg strateškog partnerstva. Štaviše, pravni okvir saradnje Maroka i Srbije ojačan je potpisivanjem nekoliko sporazuma i biće dodatno osnažen realizacijom više od deset velikih sporazuma.
Čvrsto verujem da ćemo u narednim godinama naći nove puteve za dalji razvoj dubokog marokansko-srpskog prijateljstva, zasnovanog na brojnim prilikama za jačanje naših ekonomskih i trgovinskih veza.
Kakvo je viđenje Rabata kad je reč o Kosovu?
Taj stav je potpuno usklađen s međunarodnim zakonom i zasnovan je na Rezoluciji S/RES/1244 (1999) Saveta bezbednosti UN, koja obezbeđuje da rešenje pitanja Kosova mora proizaći iz pregovora između strana u konfliktu i da one moraju odobriti rešenje.
Povrh toga, Maroko je uvek podržavao Srbiju u međunarodnim organizacijama i forumima. Mogu samo da pomenem poslednju kandidaturu za pristup u Interpol koju su podnele prištinske privremene institucije, čemu se Maroko suprotstavio.
Kad je reč o Magrebu, kako Maroko vidi rešenje za krizu u Libiji?
Libija se, kao susedska i bratska zemlja, suočava s mnogim izazovima i naša stabilnost i bezbednost zavise od situacije u ovom delu Magreba.
Maroko je zabrinut zbog pogoršanja humanitarne situacije u Libiji, što je povećalo ranjivost zemlje na epidemiju kovida 19. Moja zemlja je takođe razočarana zbog nedostatka međunarodne političke volje, uprkos međunarodnoj dobroj volji, i zbog širenja inicijativa i stranih intervencija koje ni na koji način ne pomažu libijskim akterima da se suoče s izazovima zajedničkog stvaranja bolje budućnosti za Libiju.
Rešenje mora biti političko, a ne vojno, i mora doći od samih Libijaca, što će garantovati jedinstvo, teritorijalni integritet i nacionalni suverenitet Libije. Želim da podvučem da libijska braća moraju da prilagode i ažuriraju politički sporazum potpisan u Shiratu (Maroko), zato što ne postoji jednaka alternativa na stolu.
Koji je dalji put razvoja Marokanske Sahare?
Regija Marokanske Sahare, kao sastavni deo kraljevine, doživljava do sada nezabeležen ekonomski, društveni, kulturni i ekološki napredak, zahvaljujući razvojnoj i investicionoj politici i značajnim resursima koji su namenjeni tom cilju. Regija Sahare postaje ekonomsko čvorište i vodeći stub saradnje Jug–Jug, i danas predstavlja geostrateški prostor mira, stabilnosti i zajedničkog prosperiteta. Njeno stanovništvo je uključeno u dnevni politički život i izabralo je predstavnike u lokalnim skupštinama i u parlamentu.
Stoga, hteo bih da naglasim čvrstu posvećenost Maroka političkim procesima za rešavanje pitanja Marokanske Sahare, pod ekskluzivnim okriljem UN, u okviru Inicijative za autonomiju, koja je priznata kao „ozbiljna, kredibilna i realistična”, u šesnaest rezolucija Saveta bezbednosti UN, u okviru potpunog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Maroka, koja dozvoljava stanovništvu da demokratski upravlja svojim poslovima kroz zakonodavna, izvršna i sudska tela s ekskluzivnim nadležnostima.
Osim toga, baš kao i prethodne rezolucije, najnovija RES/2468, usvojena 30. aprila 2019, u potpunosti odbacuje bilo kakva druga zastarela rešenja, koja nisu ni realistična, praktična, obostrano prihvatljiva, niti zasnovana na kompromisu. Štaviše, Savet bezbednosti UN prepoznao je Alžir kao jednu od strana koje su uključene u regionalni spor i potrebno je njegovo jako i konstruktivno učešće kako bi se stavila tačka na ovo dugotrajno pitanje. Stoga, Alžir mora da ima ulogu proporcionalnu njegovoj odgovornosti u nastanku i razvoju ovog pitanja, budući da pruža utočište, finansije, oružje i diplomatsku podršku separatističkim entitetima preusmeravajući resurse sa svog stanovništva za postupke regionalne destabilizacije.
Vredi pomenuti da pojedine strane nastavljaju sa svojom propagandom i dezinformacijama, s ciljem da iskrive prirodu ovog regionalnog konflikta i da falsifikuju istorijske činjenice. Treba podsetiti da je pitanje Marokanske Sahare pitanje dovršetka teritorijalnog integriteta u skladu s međunarodnim zakonom. Te strane koje odbijaju da se suoče sa činjenicama i istinom još su zaključane u zastarelim doktrinama iz vremena Hladnog rata.
Na kraju, želeo bih da istaknem situaciju stanovništva u Tinduf kampovima na teritoriji Alžira, koje doživljava najgori oblik kršenja međunarodnog humanitarnog zakona i ljudskih prava, s obzirom na to da je Alžir napustio svoje međunarodne obaveze i poverio ih naoružanoj grupi. Alžir i tzv. Polisario su proneverili humanitarnu pomoć namenjenu ovom stanovništvu, što je Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) otkrila još 2015. godine. Ovaj čin je nedavno osuđen u podnetom nacrtu rezolucije Evropskog parlamenta, koji osuđuje nastavak ove prevare i diverziju međunarodne pomoći.
IZVOR:POLITIKA
Be the first to comment