Nemačka, hiljade učitelja iz inostranstva bez posla jer im se ne priznaju diplome

Oni su završili fakultete, imaju višegodišnje radno iskustvo. Uprkos tome, hiljade učitelja i nastavnika iz inostranstva ne mogu da dobiju posao u Nemačkoj.

Fadi Alnamat-Šer stavio je na sto ispred sebe gomilu papira: „Osnovne akademske studije engleskog jezika i književnosti, master diploma nastave engleskog, master diploma demografije i diploma pedagogije. I sve to je priznala Glavna kancelarija za inostrano obrazovanje.“

Nemačka, hiljade učitelja iz inostranstva bez posla jer im se ne priznaju diplome

Nemačka, hiljade učitelja iz inostranstva bez posla jer im se ne priznaju diplome

Osim toga, poseduje i dodatne sertifikate, odnosno, petogodišnje radno iskustvo u svojoj zemlji Siriji, gde je radio kao nastavnik.

Ipak, sve to nije dovoljno da bi u nemačkoj pokrajini Sarland mogao da predaje engleski.

Fadijeve diplome nisu ekvivalentne nemačkom učiteljskom studiju, tvrde iz Službe za nostrifikaciju inostranih diploma pri Ministarstvu obrazovanja SR Nemačke, koja je njegovu molbu odbila.

„Morao bih ponovno da studiram, a to mi se baš i ne da“, kaže ovaj 33-godišnjak.

Samo retkima pođe za rukom

„Odbijanjem nostrifikacije se, na kraju krajeva, tim učiteljima i nastavnicima šalje signal da studije u njihovim zemljama manje vrede“, kaže Arijana Erario iz Saveznog odbora za migracije, antidiskriminaciju i diverzitet u Sindikatu obrazovanja i nauke GEW.

Od oko 2.500 zahteva nastavnika i učitelja koji su se iz inostranstva doselili u Nemačku, odnosno, nastavnog osoblja koje je svoje studije završilo u nekoj drugoj zemlji, godišnje u Nemačkoj samo 500 bude odobreno.

Dakle, samo oko 20 odsto, kako stoji u nedavno objavljenoj studiji Sindikata.

„Ni u jednom drugom zanimanju šanse za uspešno priznavanje diplome nisu tako loše kao za one ljude koji su završili učiteljski fakultet“, tvrdi Roman George, referent zadužen za sektor politike obrazovanja pri Sindikatu u pokrajini Hesen, koji je jedan je od autora spomenute studije.

„Kad se radi o zanimanjima iz sektora zdravstva, otprilike 50 odsto diploma se odmah prizna. Gotovo da i nema negativnih rešenja“, navodi.

Teško je to objektivno opravdati, kaže George i dodaje kako mnogo toga u Nemačkoj zavisi od federalizma, obrazovanje je, naime, u Nemačkoj u nadležnosti svake pojedine pokrajine.

Građani Evropske unije zapravo imaju pravo na to da im se priznaju studije, odnosno, diploma iz druge zemlje Unije, ali samo pod uslovom da su te studije uporedive s nemačkim.

Za sve one kandidate koji potiču iz zemalja koje nisu članice Evropske unije, situacija je mnogo komplikovanija.

Sudeći po rezultatima studije, nastavno osoblje iz inostranstva u Bavarskoj, Baden-Virtembergu, Porajnju-Palatinatu i u Sarlandu mora računati s posebno visokim preprekama za nostrifikaciju.

„Mnoge severne pokrajine razvile su koncepte kojima žele da omoguće doseljeničkom nastavnom osoblju da dobije radno mesto“, objašnjavaju autori studije.

U Šlezvig-Holštajnu, na primer, organizuju dodatnu kvalifikaciju u okviru programa InterTeach, a u Severnoj Rajni-Vestfaliji nude program „Nastavničke snage plus“.

Dva ili više predmeta

Gotovo svugde za nastavno osoblje postoji program obrazovanja koji  kvalifikuje za predavanje jednog određenog predmeta. U Nemačkoj nastavno osoblje predaje dva školska predmeta, a neki čak i tri. Upravo je ta razlika jedan od najvećih problema.

Fadiju Alnamat-Šeru ništa ne pomaže, pa ni njegove diplome ili sposobnost da deci koja potiču iz migrantskih porodica predaje i na nemačkom, kao stranom jeziku.

Fadi, koji je iz Damaska, zato je 2019. postao samostalni preduzetnik, radi kao učitelj stranih jezika, za engleski i nemački.

Predaje migrantima, a radi i kao prevodilac za policiju.

„Rad s odraslima mi pričinjava zadovoljstvo, ali ja sam oduvek hteo da radim sa decom. To je deo mene, mog postojanja. Zato se trenutno osećam nekako nepotpuno“, kaže.

Neposredno nakon dolaska u Nemačku, ovaj 33-godišnjak volontirao je kao učitelj, predavao je na kursu integracije u sarlandskim školama.

U spomenutoj studiji Sindikata obrazovanja i nauke se kaže da mnogi migranti rade poslove koji su ispod njihove kvalifikacije, pa zbog toga i zarađuju znatno manje.

Zahtev sindikata

Osim toga, u nekim se nemačkim pokrajinama već u ranoj fazi, već prilikom podnošenja zahteva za nostrifikaciju, od došljaka zahteva sertifikat C2.

To je nivo znanja nemačkog koji je uporediv sa nivoom onih koji govore nemački kao maternji jezik.

Mnogi kandidati to ne mogu da ispune taj uslov, a osim toga, nema ni dovoljno kurseva nemačkog koji bi bili prilagođeni specifičnim zahtevima ove struke.

Sindikat ima i primedbu da nemačke vlasti vrlo pedantno proveravaju studijske rezultate kandidata, umesto da više pažnje posvete radnom iskustvu.

Sindikat zato traži da se zahtevi kandidata proveravaju s više blagonaklonosti, odnosno da se kandidatima pruži podrška u tom procesu.

U idućih deset godina Sindikat očekuje manjak od čak 250.000 prosvetnih radnika na tržištu rada u Nemačkoj.

Inostrani kadar ne može to popuniti, ali bi barem oni mogli doprineti da se to smanji, tvrdi se. Osim toga, ti su ljudi uzori i graditelji mostova, kaže Erario.

„Njihove višejezične biografije doprinose izgradnji inkluzivnog i interkulturalnog procesa obrazovanja. I oni su jedno od rešenja za bolji školski uspeh učenika iz migrantskih porodica“, objašnjava.

A kako će se stvari dalje razvijati za Fadija Alnamat-Šera? To ne zna ni on. Selidba u neku drugu pokrajinu za njega nije opcija.

„Ovde imam prijatelje, ovde se dobro osećam. Osećam se kao kod kuće“, kaže.

Nada se da će izbori u Sarlandu u martu iduće godine biti uvod u promene: da će nova vlada kreirati bolja pravila za ljude kao što je on.

 

 

 

IZVOR:RTS

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*