
Foto Balkan TV
1747. – Počeci pozorišnog života
Pozorišni život u Subotici počinje još sredinom XVIII veka. Prema istorijskim zapisima, prve predstave izvođene su u školskim prostorima, a kasnije su u grad dolazile i nemačke profesionalne glumačke družine. Zvanični izvori različito navode 1741. i 1747. kao najranije tragove, pa je za dokumentarni film najbolje reći „sredinom XVIII veka, odnosno prema pojedinim zapisima 1747. godine“.
1847. – Doneta odluka o izgradnji pozorišta
Gradski magistrat 1847. godine donosi odluku da Subotica dobije posebnu pozorišnu zgradu. Time počinje ozbiljna realizacija ideje o stalnom domu pozorišne umetnosti.
1853. – Priprema zemljišta i početak gradnje
Na prostoru tadašnje Rogine bare, na području današnjeg centralnog gradskog prostora, nasuta je zemlja kako bi se stvorili uslovi za izgradnju objekta. Gradnja je poverena majstoru i arhitekti Janošu Škultetiju, dok je unutrašnje uređenje preuzeo Đerđ Telepi.
1854. – Otvorena prva zgrada
Zgrada je podignuta za veoma kratko vreme. Iako je zamišljena kao pozorišni objekat, gradske vlasti su odlučile da joj daju i hotelsku funkciju, pa je na monumentalnoj fasadi stajao naziv „Hotel Pešta“. U objektu je ipak postojala prava pozorišna sala sa 450 mesta u parteru, 45 loža i oko 160 mesta za stajanje.
16. decembar 1854. – Prva predstava
Ovaj datum je posebno važan.
U novoj zgradi izvedena je predstava „Dvoje iz porodice Barčai“, čime je počeo novi period organizovanog pozorišnog života u Subotici.
1874. – Dolazak Srpskog narodnog pozorišta
Mađarski glumci napuštaju Suboticu, a u grad dolaze glumci Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, koji izvode čak 28 predstava. Među istaknutim glumcima bio je i Pera Dobrinović.
1904. – Velika obnova
Povodom pola veka pozorišne zgrade izvršena je velika rekonstrukcija. Proširena je scena, podignut balkon, a objekat dobija novi izgled i novu pozorišnu funkcionalnost. Tada je na fasadi postavljen naziv „Gradsko pozorište“.
1915. – Veliki požar
U proleće 1915. godine izbija veliki požar.
Pozorišna zgrada je gotovo potpuno izgorela, dok su ostali zidovi objekta. Hotel Pešta i mala sala bili su sačuvani. I pored tragedije, pozorišni život nije potpuno prestao.
1924–1927. – Pozorište ponovo dobija svoj dom
Godine 1924. počinje obnova izgorele zgrade. Nova zgrada bila je izmenjena i, prema istoriji samog pozorišta, lepša od prethodne.
1927. godine svečano je otvorena izvođenjem opere „Carska nevesta“ Nikolaja Rimskog-Korsakova, u izvođenju Narodnog pozorišta iz Beograda.
1945. – Nastanak stalnih profesionalnih ansambala
Jesen 1945. predstavlja novu prekretnicu. Subotica dobija stalne profesionalne ansamble.
Predsedništvo AP Vojvodine 19. septembra 1945. donosi odluku o osnivanju Hrvatskog narodnog kazališta i Mađarskog narodnog pozorišta.
1954. – Narodno pozorište – Népszínház
Povodom stogodišnjice prve zgrade, 1954. godine na objektu je istaknut naziv:
NARODNO POZORIŠTE – NÉPSZÍNHÁZ.
2007. – Počinje nova velika rekonstrukcija
Početkom XXI veka postalo je jasno da stara zgrada više ne zadovoljava savremene pozorišne standarde.
Veći deo objekta počinje da se ruši 2007. godine, čime počinje jedan od najdužih procesa obnove jednog pozorišta u Srbiji. Istorijsko pročelje i deo elemenata iz XIX veka sačuvani su kao veza sa prošlošću.
2016. – Projekat dobija status projekta od nacionalnog značaja
Prema navodima iz 2026. godine, od 2016. počinje ozbiljniji intenzitet realizacije projekta, koji je proglašen projektom od nacionalnog značaja.
2024. – Završena glavna faza radova
Prema izveštajima o projektu, glavna građevinska faza završena je tokom 2024. godine, nakon čega je usledilo opremanje i pribavljanje potrebnih dozvola.
2025. – Ansambli se vraćaju u novu zgradu
Tokom jeseni 2025. godine ansambli počinju preseljenje u obnovljeni objekat, posle gotovo dve decenije rada u privremenim prostorima.
5. mart 2026. – Veliki povratak
Ovo je novi istorijski datum.
5. marta 2026. godine svečano je otvorena rekonstruisana, adaptirana i dograđena zgrada Narodnog pozorišta u Subotici.
Za ovu priliku izveden je „Sabirni centar“ Dušana Kovačevića, u režiji Darijana Mihajlovića. Time se pozorište, posle gotovo 19 godina, vratilo u svoju matičnu zgradu.

Be the first to comment