Istraživanje – Corneliu Pivariu: Rumunija 101: U svom drugom veku – izazovi koji su pred namaResearch – Corneliu Pivariu: Romania 101: In its second Century – challenges ahead

Rumunija 101: U svom drugom veku – predstojeći izazovi

 

Moto: „Svetlo je upaljeno za one koji vide, a ne za slepe“.

Mihai Eminescu – rumunski pesnik

 

Corneliu PIVARIU

Velika unija 1. decembra 1919. godine bila je „zvezdan trenutak“ za Rumuniju, koji su rumunski vizionari i patriotski političari postigli sa međunarodnom podrškom, pre svega krvnom žrtvom stotina hiljada rumunskih vojnika, anonimnih u svojoj žrtvi, ali još eminentnih skeniranjem njihovih života u svetinji besmrtnosti kao srodnika. Bio je to strogo nacionalni cilj, a nije bio usmeren protiv bilo koga od svetske porodice nacija.

U stvari, Rumunija je platila krvlju, verovatno više nego druge nacije, svojim postignućima jedinstva i nezavisnosti i strateškim greškama političke klase tokom različitih istorijskih perioda takođe u poslednjih 101 godinu.

Rat u prvom planu

Nakon 1918., dva suštinska trenutka obeležena na dramatičan način savremene istorije Rumunije: Drugi svetski rat (gde je Rumunija izgubila oko 800 hiljada ljudi, vojnih i civilnih), dok je kraj ove sveopće nadloge označio pad u tadašnji luk uticaja SSSR-a ( uz prihvatanje – treba reći i ponovljeno – ostalih saveznika Moskve tokom rata) – i socijalističku (komunističku) političku orijentaciju. Drugi trenutak predstavljen je događajima iz decembra 1989. kada je na pozadini uklanjanja Nicolae Ceausescu i Komunističke partije sa vlasti orijentacija na demokratsko društvo i slobodno tržište nastavljena prelazeći u tranzicioni period u kojem su čak i duhovi mrtvih i težnje onih koji su ostali da ga ostvare želeli su da budu veoma kratki, a pokazali su se dužim nego što smo želeli. Najveća dostignuća tokom skoro 30 godina perioda posle decembra 1989. godine su pridruživanje Rumunije NATO-u (29. marta 2004.) i Evropskoj uniji (1. januara 2007.).

Tokom skoro 50 godina komunističke diktature, stotine hiljada Rumuna propadalo je (tačna cifra je teško kvantifikovati), veliki deo intelektualne elite, generali, vredni političari koji nisu mogli da prežive teroristički režim uspostavljen u 44 kaznionica, 72 kampovi za prisilni rad, 63 centra za deportaciju, prisilni domovi, 10 psihijatrijskih hospicija sa političkim stvarnim uzrokom. Možemo se zapitati da li je Soljenitsin gulag bio strašniji od gulaga postavljenih za vreme komunizma u prostoru zvanom Rumunija.

Nakon Drugog svetskog rata, Rumunija se nije mogla vratiti svojoj teritorijalnoj konfiguraciji koju je zavela Velika unija, a štaviše, rukovodstvo Kremlja pobrinulo se da to proizvoljno proizvede granice (a 1952. nametanjem uspostavljanja mađarske autonomne oblasti , koja je 1960. godine promenila ime u Mureški autonomni region, nakon čega ga je 1968. ukinula samo administrativna teritorijalna podela na županije) i ostavila nekoliko mogućnosti za moguće nezadovoljstvo i težnju suseda i manjina – naročito mađarskog – za postizanje njeni politički dizajni u Rumuniji i na tom području.

Tokom socijalističkog perioda primećujemo dva važna momenta: povlačenje sovjetskih trupa (jun-juli 1958.), dok su one ostale u ostalim socijalističkim zemljama do 1990; trenutak iz 1968. godine – invazija na Čehoslovačku, kada je Rumunija bila jedina socijalistička zemlja koja nije učestvovala u njoj, praćena nezavisnom Moskvom, razvojem odnosa sa demokratskim zapadnim zemljama i sveprisutnim ekonomskim razvojem (sa velikim žrtvama i teškoće za stanovništvo)

koje je promovisao Nicolae Ceausescu.

Nakon događaja iz decembra 1989. godine, kada su neke spoljne snage tražile i razdruživanje Rumunije – nešto što je kasnije uspelo i u slučajevima bivše Jugoslavije i Čehoslovačke – prošli smo kroz događaje iz Targu Mures iz marta 1990. godine, još jednu zaplet odvajanja Transilvanije i manipulacije, kroz deo međunarodnih medija realnost tih događaja. U stvari, karakteristika skoro 30 godina predstavljena je delovanjem naših mađarskih sunarodnjaka na sticanju teritorijalne autonomije po etničkim kriterijumima, koje Budimpešta skoro neprekidno podržava, premda, prema procenama Brisela, prava koja mađarska manjina uživa u Rumunija premašuje one koji se primenjuju u evropskim državama i, štaviše, etnički rumunski državljani u područjima sa mađarskim preovlađujućim stanovništvom podležu brojnim diskriminacijama.

Kada Mađarska dalje postupi i pripremi akcije za osudu Trijanonskog sporazuma (između ostalog Budimpešta će 11. i 13. juna 2020. organizovati konferenciju o tom pitanju).

O autoru:

Corneliu PIVARIU je visoko odlikovan general dve zvezde rumunske vojske (ret.). U poslednje dve decenije uspešno je vodio jedan od najuticajnijih časopisa o geopolitiki i međunarodnim odnosima u Istočnoj Evropi – dvojezični časopis „Geostrategic Pulse“.

Rana verzija ovog teksta pojavila se kao vodeći uvodnik u Geostrategic Pulseu (br. 268 / 20.11.2018.), Posebnom broju posvećenom stogodišnjici.

Ljubljana, 17. decembra 2019

Link (ENG): https://vvv.ifimes.org/en/9738 (Istraživanje – Corneliu Pivariu: Rumunija 101: U svom drugom veku – izazovi koji su pred nama)

Link (ENG): Međunarodni naučni časopis European Perspectives: vvv.europeanperspectives.org

 

 

 



	

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*