Roditeljima stotina dece razdvojenim na južnoj granici SAD i dalje nema traga

(Foto/EPA-EFE/Abraham Pineda Jácome)

Potraga za roditeljima koji su pri pokušaju ulaska u SAD iz Meksika razdvojeni od svoje dece u okviru politike „nulte tolerancije” administracije predsednika Donalda Trampa otežani su propustima američkih vlasti u vođenju evidencije migranata, nasiljem bandi u centralnoameričkim državama, ali i širenjem korona virusa, prenosi danas Radio slobodna Evropa (RSE) pisanje svetskih medija.

Advokati koje je savezni sudija imenovao da identifikuju porodice migranata koje je odvojila administracija predsednika Trampa rekli su da još nisu ušli u trag roditeljima 545 dece, dok je oko dve trećine tih roditelja deportovano u Centralnu Ameriku bez dece, navodi NBC njuz prema prijavi koju je u utorak, 21. oktobra, podnela Američka unija za građanske slobode (ACLU).

Trampova administracija uvela je 2018. politiku „nulte tolerancije” kojom su razdvajana deca migranata od njihovih roditelja na južnoj granici SAD, ali je kasnije, ukazuje NBC, potvrdila da je razdvajanje porodica zapravo započela godinu dana ranije u okviru pilot programa.

Za razliku od 2.800 porodica koje su razdvojene pod politikom „nulte tolerancije” 2018. i koje su većinom bile u imigracionom pritvoru kada je takva politika okončana izvršnom uredbom, mnogi od više od 1.000 roditelja odvojenih od dece u okviru pilot programa već su bili deportovani pre nego što je federalni sudija u Kaliforniji naredio da budu pronađeni.

Američka unija za građanske slobode i druge organizacije koje je sud imenovao u „upravni odbor”, na osnovu podataka koje je obezbedilo Ministarstvo unutrašnje bezbednosti, saznale su da je više od 1.000 porodica razdvojeno 2017. Među njima je odbor uspeo da kontaktira roditelje više od 550 dece i veruje da će oko 25 njih možda moći da se vrate u SAD da se spoje sa svojom decom.

Unija za građanske slobode i druge pro bono advokatske firme imale su zadatak da pronađu članove porodica razdvojenih tokom pilot programa, ukazuje NBC njuz. „Od ključnog je značaja saznati što je više moguće ko je bio odgovoran za ovu užasnu praksu”, rekao je Li Gelernt, zamenik direktora ACLU-ovog projekta Prava imigranata.

Hiljade porodica su razdvojene prema politici nulte tolerancije iz 2018. godine, sve dok Bela kuća nije ustuknula usred negodovanja javnosti, ukazuje Bi-Bi-Si.

Čim je najavljena migraciona politika nulte tolerancije, pojavile su se fotografije i audio snimci dece koja spavaju u kavezima i plaču za roditeljima, što je, kako navodi britanski javni servis, podstaklo kritike širom SAD i sveta.

Na Trampovu odluku da opozove takvu politiku nekoliko meseci kasnije, navodno su uticale slike dece u pritvorskim objektima, ukazuje Bi-Bi-Si.

Na ocenu Lija Gelernta da je Trampova administracija odgovorna što su deca i dalje odvojena od svojih roditelja, zamenik portparola Bele kuće Brajan Morgenstern osporio je tu tvrdnju, rekavši da su mnogi roditelji „odbili da uzmu nazad svoju decu”.

Portparol Ministarstva za unutrašnju bezbednost Čejs Džening rekao je ta je to ministarstvo „preduzelo sve korake da olakša ponovno spajanje tih porodica tamo gde su roditelji želeli da dođe do takvog ujedinjenja”.

Nova otkrića o razdvajanju migrantskih porodica ističu trajni uticaj politike koja je prvi put došla u fokus javnosti kada su se pojavili bolni prizori uplakane dece koja su na granici odvojena od roditelja i pritvorena stotinama ili hiljadama kilometara dalje, piše „„Njujork tajms” i ističe da su napori da se nađu roditelji otežani nizom propusta ili otežavajućih faktora.

Dokumenti pokazuju da je oko 60 dece bilo mlađe od pet godina kada su bili razdvojeni u okviru, kako ocenjuje „Njujork tajms”, „najkontroverznije imigracione politike Trampove administracije”.

Napori da se porodice opet spoje otežani su lošim vođenjem evidencije još u leto 2018, što je delimično posledica toga što je program razdvajanja prvo tajno uveden, ističe „Njujork tajms”.

Pored toga, kompjuterski sistem graničnih vlasti nije ažuriran da se prilagodi razdvajanju porodica, pa su agenti često nehotice brisali identifikacione brojeve koji su mogli da se koriste za praćenje, dodaje list, navodeći i da je napor za nalaženje roditelja otežan vremenom koje je proteklo između puštanja dece iz saveznog pritvora i kada su istraživači dobrovoljci počeli da ih traže – do tada su se mnogi roditelji preselili ili se sakrili.

ACLU i drugi aktivisti kažu da su napori za pronalaženje razdvojenih ometeni ne samo nepotpunim vladinim izveštajima, već i uslovima na terenu u matičnim zemljama dece, uključujući nasilje bandi, zabačena sela i sada, pandemiju izazvanu korona virusom, piše Vašington post.

Usled nepotpunih podataka, advokati su morali da se oslanjaju na mrežu boraca za ljudska prava i članova neprofitnih organizacija koji su pokušali fizički da prate porodice u Hondurasu, Gvatemali, El Salvadoru i Meksiko.

Često s pogrešno napisanim imenima ili starim brojevima telefona, advokati putuju u zabačena, planinska sela koja ponekad kontrolišu bande i u kojima su stanovnici često podozrivi prema strancima. I, kako navodi američki list, možda uopšte ne govore španski uobičajen za taj region, već majamskim jezikom mam.

I povrh svega toga, došao je korona virusa, ističe „Vašington post”. Zbog strogog policijskog časa i drugih mera ograničenja u većem delu Centralne Amerike, aktivisti su bili prinuđeni da potpuno obustave svoj rad. S popuštanjem mera poslednjih meseci, rad je nastavljen, ali je i dalje veoma izazovan u Hondurasu, na primer, ljudi mogu da izađu iz svojih kuća samo jednom nedeljno.

 

IZVOR:POLITIKA

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*